Način za to je jednostavan, dronovi bi nosili malu količinu aerosola tj. supstanci srebro jodid, suhi led ili  običnu so, koji bi se izdigli iznad sarajevskog smoga te bi tu materiju raspršili po njemu. To bi proizvelo vještačku kišu koja bi napravila “rupe” u smogu. Toplota sunca bi kroz te rupe zagrijavala tlo te bi se smog ubrzano podizao i dekoncentrirao.

Hanić je u razgovoru za Fenu kazao da je suština njegove ideje težinu smoga, nakon povećanja njegove koncentracije, spustiti na tlo i omogućiti zagrijavanje tla te stvaranje vertikalne cirkulacije.

– To znači da tu količinu vode koja se ponaša kao barijera za zagrijevanje tla spustim na tlo. Spuštanjem vode na tlo ona bi izvršila i filtraciju silnih čestica i spojeva u zraku – pojasnio je Hanić. 

U fizikalnom smislu, istakao je, smog je svojevrsna forma fluida koji se kreće i vrtloži te bi se ovakvom ili sličnom stimulacijom pomoglo da se ubrzano uspostavlja prirodni proces zagrijavanja tla i time pokrene proces nestanka magle te omogući kretanje zračnih masa, disperzija i sjedinjenje zagađujućih čestica.

– To bi stvorilo pretpostavku za smanjenjem koncentracije smoga i Sarajevo bi “prodisalo”. Naravno, potrebno je još podataka i istraživanja o ovoj temi – istakao je.

Tvrdi da se dronovi mogu kupiti u mnogim svjetskim firmama, ali i da se mogu napraviti tako što će ih dizajnirati prema potrebama sarajevskog smoga. Dijelovi se, kazao je, mogu naručiti iz Republike Kine.

–  Iako imamo veću fleksibilnost sa samostalnim pravljenjem i sklapanjem dronova, nabavkom dronova iz licenciranih firmi dobili bi sigurnije upravljanje dronom, korisničku podršku, sigurnost u kvaliteti i mnoge druge pogodnosti  – kazao je.

Potrebno je, dodao je, da dronovi mogu podići u zrak malo više od 10 kilograma i da mogu funkcionirati u vlažnim i hladnim uslovima.

– Nije problem u tome da li postoje dronovi. Oni postoje, ali ih neko treba kupiti. Cijene takvih dronova su od 10.000 do 50.000 eura, a potrebno je oko 10 do 15 dronova – kazao je.

Kaže da je tokom mjerenja u decembru prošle godine došao do podatka da prosječna debljina smoga iznosi 220 metara. 

– Kada to pomnožimo sa površinom Sarajeva, dobijemo da zapremina smoga u sarajevskoj kotlini iznosi približno 30 milijardi kubnih metara smoga, što je zaista mnogo – istakao je.

Pojašnjava da TE Kakanj potroši na dnevnom prosječnom nivou oko 5.000 tona uglja, gdje mješavina raznih čestica posebno u zimskom periodu “popunjava” sarajevsko-zeničku kotlinu.

– Razlog zašto spominjem TE Kakanj jeste da predstavim veličinu problema te nemam iluziju da mogu nešto sam uraditi sa malim dronom i bez validnog i efikasnog istraživanja ove predložene ideje – poručio je.

Hanić apeluje da mu se pomogne u nabavci dronova kako bi sa svojom ekipom mogao uraditi adekvatnu studiju za metodu zasipanja aerosolom po smogu, koja bi služila kao temelj za taj urgentni vid rješavana problema.

Ističe da u BiH, osim o zagađenju, meteorološka nauka o modifikaciji i upravljanju vremenskim ili meteo prilikama gotovo da ne postoji, te zbog tog nedostatka ne želi dopustiti da drugi eksperti iz drugih oblasti njegovu dobru namjeru zloupotrebljavaju.