Konaković je napisao:

“Sve važne teme su koristili samo za skupljanje jeftinih političkih poena.
Od izbora do izbora, po potrebi. Računaju da naš narod kratko pamti.
Neprijatelj svih njihovih laži i svjedok licemjerja zove se google.
Mi svoj stav o važnim temama nikad nismo mijenjali, nismo skupljali jeftine poene niti njime trgovali. Nikad ni nećemo.

Kako su o 9. januaru govorili Komšić i Izetbegović, kako je Podžić normalnim smatrao odlazak na proslavu, a kako Cikotić zbog obaveza nije stigao, pogledajte na slikama ispod.

Interesantno je i kako je Huremović, inače danas savjetnik za medije predsjednika SDA, kritikovao takve stavove svog šefa. Interesantna je i priča o preustroju BiH pod patronatom Bisere Turković i njenog ‘Centra za sigurnosne studije’, priča o tri republike i tri glavna grada.

Ti ljudi su danas lideri svih procesa, sataniziraju i izdajnicima nazivaju sve koji im se nadju na putu. Ne pamti naš narod kratko, a i medijski arhivi su dostupni”.

Huremović je u svojoj objavi odgovorio na navode Konakovića.

– Eno, Elemedin Konaković se pomučio da nađe stare izjave i tekstove o 9. januaru, pa u stilu “kolut naprijed, natrag dva” – kakva mu je inače logika – slavodobitno objavljuje šta su nekad o “Danu RS” izjavljivali Komšić, Izetbegović, Podžić…

Ko biva, uhvatio ih on onako sav principijelan u neprincipijelnosti, razotkrio ih kako “sve važne teme koriste za jeftine političke poene”.

Sve su izjave, naravno, iz perioda prije nego je Ustavni sud Bosne i Hercegovine “Dan RS” poglasio neustavnim. To je, inače, onaj period kada je Konaković bio član SDA, što samo po sebi ne bi bilo bitno da u njegovom statusu nema rečenice: “MI svoj stav o važnim temama nikad nismo mijenjali, nismo skupljali jeftine poene niti njima trgujemo”.

Pažljivi čitalac će primijetiti da su u njegovom statusu svi pobrojani prezimenima, pojedinačno, a da za sebe Konaković kaže “MI”.

Taj “MI” nikad se do večeras nije sjetio izjava koje je podijelio u svojoj objavi na Facebooku. I začudo, taj “MI” sve je pronašao na Googlu “koji sve pamti” (O, da!), osim da “Dan RS” nije ustavan upravo zbog apelacije koju je Ustavnom sudu uputio Izetbegović. Nije mu se, valjda, ta činjenica uklapala u koncept o “važnim temama”.

Istina, može biti da kada piše “MI” Konaković misli na NIP. Mada, to nema logike. Jer, NIP se nikad nije bavio važnim temama do prije mjesec-dva, pa samim tim nije stigao ni mijenjati stav. A taj NIP-ov stav o važnim temama poput Izbornog zakona ili “relaksiranja odnosa” sa Dodikom, javnosti je odveć poznat.
Što se, pak, tiče “jeftinih političkih poena”, teško je ne primijetiti da Konaković važnu temu koristi upravo za to.

Dok se obilježava neustavni “Dan RS”, dok Dodik odlikuje Putina, a “Noćni vukovi” paradiraju sa policijom Rs, nekako baš u vrijeme dok se iznad Lukavice prolamao vatromet, Konakoviću je prioritet obračun sa Izetbegovićem i Komšićem. O Dodiku ni riječi.

Misleći, nesretnik, da mu je to valjda dobar dodatni argument, objavljuje i moj tekst iz 2011. godine (onaj period kad je on bio u SDA, a apelacija Ustavnom sudu nije bila podnesena) u kojem sam kritikovao Izetbegovića zbog izjave o “Danu RS”. Veli, “interesantno” mu da sam kritikovao Izetbegovića, a danas sam mu savjetnik za medije.

Sav oduševljen tim tekstom dijeli ga po društvenim mrežama. Ne shvata pri tome u svojim logičkim vratolomijama (faza “natrag dva”) da time, u stvari, ispisuje pohvalu Izetbegoviću. Jer, Izetbegović je baš novinara koji je ga je kritikovao pozvao da mu bude savjetnik, što o njemu mnogo govori. (Neće ovo Konaković nikada razumjeti, ali ne treba to od njega ni očekivati.)

A šta se događa s novinarima koji kritikuju Konakovića? Dobijaju neugodne telefonske pozive i poruke, budu prozvani “režimskim novinarima”, proziva ih se imenom i prezimenom, pa se na njih pošalje NIP-ova botovska armija… Da makar razmotri kritike novinara, Konaković i ne pomišlja. Ego je čudo.

Na kraju, umjesto hroničnog manjka znanja i viška samopouzdanja kojeg svakodnevno pokazuje, Konakoviću bi, zbog njega samoga i uloge koju je sebi samododijelio u “relaksiranju odnosa” sa Dodikom, bilo veoma korisno da pročita posljednji pasus mog teksta kojeg dijeli. Ako mu se ne da, evo ukratko: za pohvalu je intencija da se relaksiraju odnosi u Bosni i Hercegovini i regiji, ali postoji granica koja se ne prelazi.

Izetbegović tu granicu nije prešao. Konaković – čemu svjedočimo – jeste, čim je došao u priliku – napisao je Elvir Huremović.