– Naravno da je smiješno kad Dodik prisvaja kralja Tvrtka i naziva ga Srbinom, i naravno da se to može i treba ismijavati jer, prema Tenžeri, na toj rugalačkoj komponenti ljudskog bića počivaju šanse čovječanstva. Ali, stvar je puno dublja i ozbiljnija. 

Zašto se Dodik sad odjednom sjetio Tvrtka, a imao je dvije decenije vlasti da ga svojata, veliča i slavi? Zar se Dodik i RS nisu sve te godine odricali i Tvrtka i svega što predstavlja zajedničko naslijeđe Bosne i Hercegovine? Otkud sad odjednom Tvrtko, i otkud je sad Srbin?

Odgovor nije teško pronaći ukoliko gledamo podršku koju Dodik ima iz Moskve, a koja je naročito izdašna u propagandnom smislu. Sve što Dodik govori je plod ruskih majstora indoktrinacije te adaptacija i primjena onog što je Rusija radila prije agresije na Ukrajinu a to su decenije negacije ukrajinske kulture i historije, rusifikacija svega mogućeg i prisvajanje korijena ukrajinske države i njenog naslijeđa, a da bi se ubila ideja Ukrajine kao političke nacije.

Riječ je o primitivnom supremacističkom i šovinističkom narativu kojim se drugima poručuje “naše samoopredjeljenje je negacija vašeg postojanja, vi ste ono što mi kažemo da ste i vi ćete imati onoliko historije, nacionalnog identiteta, jezika i životnog prostora koliko vam mi dopustimo”. Nijedan fašizam nije izveden bez ovog narativa. 

Elementi Dodikove priče se mogu pronaći i kod Hitlera ali naročito kod Putina. Uz ranije negiranje Bošnjacima prava na jezik i odricanja prava na nacionalno ime, današnje prisvajanje kralja Tvrtka pokazuje kako Dodik sriče iz svježe štampanog ruskog bukvara – naveo je Nadarević.