Neki će kazati da je Imamovićevo dvodecenijsko gazdovanje gradom soli bilo uspješno, drugi će tvrditi suprotno. Ono što je sigurno, velika mrlja u njegovom radu ostaje stanje u tuzlanskom sportu.

To se odnosi na oronuli stadion Tušanj, koji i pored brojnih obećanja, maketa i projekata nije dočekao novo ruho. Fudbalski klub Sloboda pliva u blatu, a svima je poznato da je 2011. godine zbog novčanih dugova zamrznut rad nastarijeg košarkaškog kolektiva u BiH, Sloboda Dite. Kraj s krajem jedva sastavlja i ženski košarkaški klub Jedinstvo Aida, bivši prvak Evrope.

Novoformirani OKK Sloboda nikada nije uspio vratiti Ditin sjaj, proizvoditi igrače, osvajati trofeje, a tim slijedom niti privući publiku. Klubom godinama upravljaju kadrovi bliski Imamoviću.

Kadrovirao je Imamović i u FK Sloboda, utjecao na imenovanja upravljačkih struktura, ljudi u Skupštini, formirao odbore za hitnost i po potrebi dolazio na tribine.

Uspjeh njegovog fudbalskog kadroviranja oslikava se u tome što je Sloboda 2012. godine, godinu nakon gašenja košarkaškog kluba, prvi put u historiji ispala iz elitnog ranga takmičenja. Deset godina poslije Crveno-crni su u sličnoj situaciji, grčevito se bore za opstanak i među glavnim su kandidatima za odlazak u niži rang. To bi za Slobodu moglo biti kobno. Ranije ideje o svojevrsnim fuzijama s drugim klubovima nikada nisu ugašene, samo su ostavljene po strani i čekaju pravi trenutak.

Ruku na srce, grad Tuzla u posljednje vrijeme izdvaja značajna sredstva za Fudbalski klub Sloboda. Međutim, finansijski je Sloboda kao rupa bez dna. Zbog lošeg poslovanja i upravljanja od agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas porezni dugovi su poput omče oko vrata.

Tuzlaci će uskoro na izborima birati novog gradonačelnika. Da li će osvježenje na čelu gradske uprave donijeti osvježenje i za sport u gradu soli, ili će nastaviti po Imamovićevoj matrici “tavorenja”, ostaje nam da vidimo. Bilo kako bilo, Sloboda će sigurno biti alat kandidatima za gradonačelnika u kampanji.