Izricanje presude zakazano je za sljedeći četvrtak. 

Na današnjem ročištu prvi je završnu riječ iznio advokat Ermin Gačanović, branilac Hasana Dupovca, nekadašnjeg šefa Jedinice za saobraćajne istrage MUP-a Kantona Sarajevo.

On je na početku svog izlaganja kazao kako Tužilaštvo BiH u pogledu navodnog postojanja organizirane grupe nije ponudilo dokaze da je ona uopće postojala, niti je dala odgovor kada je i na koji način formirana, nije ponudila dokaz koga su članovi te navodne grupe trebalo da zaštite.

– Ako nije bilo grupe, nije bilo nikakvog cilja da se lažno predstavlja događaj kao saobraćajna nesreća radi navodnog prikrivanja počinioca nekog drugog krivičnog djela – kazao je Gačanović.

On je u tom kontekstu podsjetio na dokaze koje je odbrana uložila u spis, a radi se, između ostalog, o obavijesti koju je sačinio lično Dupovac, kojom on obavještava svoje pretpostavljene da su policijski službenici došli do saznanja da je do povređivanja Dženana Memića moglo doći prilikom fizičkog napada od NN osobe tupim predmetom, a ne vozilom. 

Također je spomenuo druge dokaze i dokumente iz kojih proizilazi da ih je Dupovac pravovremeno obavještavao o svim operativnim saznanjima, te da ništa nije sakrio. Kako je dalje naveo, potvrdio je to pred sudom i svjedok Meris Ćato, u to vrijeme postupajući tužilac, koji je kazao da se sjeća da mu je Dupovac govorio da Alisa nije sigurna da ih je udarilo auto i da ih je možda neko napao i da je prvi lično predložio da Alisa dođe na razgovor kod tužioca. 

– Zašto bi to radio da je htio prikazati da je saobraćajna nesreća? – kazao je Gačanović. 

Dalje je naveo da Tužilaštvo u optužnici navodi da je Dupovac navodno 8. februara pristupio grupi formiranoj radi prikrivanja stvarnog počinioca nekog drugog krivičnog djela, te da je odbrana priložila dokaze prema kojima on uopće nije bio na dužnosti te večeri. 

Istaknuo je da se i u knjizi događaja PU Ilidža od 8. 2. 2016. navodi da se dogodila saobraćajna nesreća i da je NN vozilo udarilo pješake u Velikoj aleji. Spomenuo je i zapisnik o uviđaju koji je obavljala uviđajna ekipa, zajedno sa tužiocem i da je formiran spis o saobraćajnoj nesreći, koji je Dupovac sutradan po dolasku na dužnost zatekao na svom stolu.

– Nije on kvalifikovao djelo, nego tužilac i uviđajna ekipa. Ne može se njemu staviti na teret da je lažno želio prikazati događaj kao saobraćajnu nesreću, ako je već 8. februara u službenim evidencijama MUP-a KS navedeno da se radi o saobraćajnoj nesreći – istaknuo je branilac.

On je dodao i da je upravo Dupovac predložio tužiocu da se uključi Odsjek za krvne i seksualne delikte u istragu, nakon saznanja da se možda ne radi o saobraćajnoj nesreći. 

Kada je u pitanju pribavljanje automobila “renault clio”, branilac je podsjetio na iskaze policajaca koji su posvjedočili da se već prvu noć, odmah nakon događaja tragalo za zelenim vozilom, između ostalog, zbog tragova laka koji su pronađeni na licu mjesta, kao i zbog izjave Alise Mutap koja je policajcima rekla da ih je auto udarilo velikom brzinom. Došlo se do saznanja i da je imala problema sa bivšim momkom Mirzom Ploskićem, da je bilo govora da je on u to vrijeme vozio neko malo zeleno vozilo, da je dežurni tužilac tu istu noć naredio provjeru Mirze Ploskića i te iste noći je uključeno i odjeljenje krim-policije PU Ilidža zbog sumnje da bi se moglo raditi o namjernom napadu vozilom. 

– Sve to se dešavalo u odsutnosti Hasana Dupovca – istaknuo je Gačanović. 

“Nije ništa skrivano niti podmetano, postoje službene zabilješke”

Kazao je i da je Meris Ćato svjedočio da je za “renault clio” postojala naredba suda i da je bio obaviješten o njegovom pribavljanju, da je uputio Dupovca da se javi dežurnom tužiocu, što je on i učinio, a sve, kako je kazao, s ciljem pronalaska počinioca. 

Branilac je kazao da Tužilaštvo BiH pogrešno tvrdi da Dupovac je u vrijeme pribavljanja zelenog “clija” znao da to vozilo nije učestvovalo u ovom događaju, te podsjetio na iskaze svjedoka Tužilaštva M10 i Edvina Avdića, koji su posredovali u pribavljanju tog vozila. 

Rekao je da je Avdić bio izričit kada je u sudnici naveo da je policiji tek nekoliko dana poslije prilikom davanja iskaza rekao da to vozilo u to vrijeme možda nije bilo kod Ploskića.

Branilac je kazao i da nije nuđen novac njima dvojici za to vozilo, nego da je vozilo u to vrijeme bilo oglašeno za prodaju i da su oni pitali “šta ćemo ako vlasnici budu tražili da im se plati”.

– Oba svjedoka su ovdje kazali da su postupali u namjeri da pomognu policiji, a ne da bi stekli neku korist – kazao je Gačanović.

Za tvrdnju da “imaju zaštitu policije i da samo paze da nekoga ne ubiju”, branilac je kazao da je izrečena u smislu da vozilo u to vrijeme nije imalo dokumente i da s te strane neće imati problem s policijom, samo da paze da ne bi nekog povrijedili takvim vozilom. 

Naveo je da iz iskaza ostalih svjedoka proizilazi da je vozilo dovezeno u neposrednu blizinu PU Ilidža, “a ne prekoputa Brajlovića na Ilidži kako se navodi”, da je dežurna tužiteljica odobrila izuzimanje vozila o čemu je sačinjena službena zbilješka, da je vozilo prevezeno u hangar MUP-a KS i bilo propisno uskladišteno, da je pregledano od krim-tehničara, da su bili prisutni tužilac, vještak, drugi policijski službenici…

– Nije ništa krio niti podmetao, jer nijednu službenu radnju nije radio sam – kazao je Gačanović. 

Optuženi Dupovac i advokat Gačanović

Rekao je da iz službene zabilješke od 13. februara koja je proslijeđena tužilaštvu i sektoru krim-policije proizilazi da je vozilo pregledano prije nego što je saslušan Avdić, te ukazao na službenu zabilješku povodom obavještavanja dežurnog sudije i dežurnog tužioca o privremenom oduzimanju vozila “renault clio”. 

Advokat je kazao i da je vozilo isključeno iz istrage u martu 2016. godine kada je vještak FUP-a utvrdio da boja sa vozila, iako slična, ne odgovara tragovima laka pronađenim na licu mjesta. 

Istaknuo je da to nije bilo jedino vozilo koje je provjeravano, da su i policajci svjedočili da su sve do pronalaska zelenog kombija Ljube Seferovića provjeravali na desetke zelenih vozila. 

– A u fokusu su jedino Dupovac i zeleni “clio” – rekao je Gačanović, te dodao da su drugi policijski službenici pojasnili zašto je Mirza Ploskić bio interesantan, da su pronađene poruke koje su upućivale na postojanje prijetnji Dženanu Memiću. 

– Tužilaštvo tvrdi da je Dupovac imao namjeru podmetnuti to vozilo, a dokazi govore suprotno – rekao je Gačanović i podsjetio da je podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu za drugo vozilo, odnosno zeleni kombi, koji je vozio Ljubo Seferović.  

U tom kontekstu spomenuo je iskaz vještaka Nijaza Smajića koji je pojasnio da je vršeno vještačenje komada stakla koje je tada optuženi Ljubo Seferović odbacio i da je utvrđeno da se poklapaju sa tragovima sa lica mjesta, odnosno da čine jednu cjelinu. 

Kada je u pitanju izuzimanje snimaka videonadzora sa kuvajtske rezidencije i kuće Šerifa Konjevića, Gačanović je kazao da je Dupovac već 9. februara sačinio zahtjev za izdavanje naredbe za izuzimanje i uputio ga Općinskom sudu u Sarajevu, da je na osnovu tog zahtjeva sudija Igor Todorović 10. februara izdao naredbu kojom se naređuje izuzimanje tih snimaka. 

Međutim, kako je kazao, naknadno su u Odsjeku za saobraćajne istrage zaprimili naredbu u kojoj su obaviješteni da je cijeli spis prenesen u nadležnost Kantonalnog suda, te da je stoga potrebno nerealizirane naredbe vratiti.

– Tada je sudija lično tražio od Dupovca da se snimci izuzmu po usmenoj naredbi, a da će se podnijeti novi zahtjevi Kantonalnom sudu s ciljem ispunjenja zakonitosti tih radnji – rekao je advokat. 

Gačanović je naveo i da nijedan svjedok nije potvrdio da je Dupovac boravio u prostoriji gdje se nalazio videonadzor u kući Šerifa Konjevića. 

– Nijedan nije potvrdio da je pregledao, tražio niti preuzeo snimak – kazao je Gačanović. 

Rekao je da se pred sudom moglo čuti da su jedini Šerif Konjević i Tarik Hošić imali pristupne kodove, da Konjević jeste znao kodove ali nije imao potrebno znanje i da je samo Hošić mogao izuzimati snimke.

Snimci ostali na originalnom snimaču 

Kazao je da je Hošić prilikom svjedočenja rekao da je snimak presnimljen na USB stik, da ništa nije brisano, te da je snimak na originalnom snimaču ostao isti. 

Branilac je također ukazao na drugi dio videonadzora, “koji spominje punomoćnik oštećenog”, a za koji je Hošić kazao da postoji još jedna kamera, ali da ona ne snima, da samo uživo prati i da se monitor nalazio u ljetnikovcu. 

Svjedok Vahidin Memić, nastavio je branilac, izjavio je da su kad je došao bili Šerif Konjević i Amel Serdarević, da je u prostoriji za videonadzor Hošić bio sam, da su još neki policajci bili van kuće, ali da Dupovca nije vidio. Također je podsjetio da je ovaj svjedok rekao da je USB stik, koji je sam donio, dao Tariku Hošiću. 

– Dakle bilo je jedno jedino izuzimanje, drugo ne postoji. A snimak i danas postoji, korišten je u postupcima pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom. Niko osim Tarika Hošića nije skinuo snimak, a on je to učinio samo jednom. Nema dva izuzimanja niti je to moglo biti, a taj jedan snimak i danas postoji – kazao je branilac, te podsjetio da je zaštićeni svjedok M7 na izričito pitanje ko je skinuo snimke jasno odgovorio da su to bili službenici za krvne i seksualne delikte, a da su drugi svjedoci iz MUP-a KS potvrdili da su snimke pregledali i analizirali u Odsjeku za krvne i seksualne delikte, kao i da je svjedok Ćato potvrdio da su koriteni pred Kantonalnim sudom. 

Kada je u pitanju snimak sa kuvajtske rezidencije, branilac je kazao da je svjedokinja Sanela Hasanbegović bila izričita da je preuzela snimak od Vahidina Memića, da je to bilo 17, 18 ili 19. februara 2016., te da su je za to zamolile kolege Šalaka ili Mehmedagić, kao i da je CD sa snimkom donijela u svoje odjeljenje. 

– Ovo što je tužilaštvo navelo da je izjavila da je predala snimak Hasanu Dupovcu je maliciozno i namjerno iznošenje neistine pred ovim sudom – rekao je branilac. 

Kada su u pitanju navodi da je Dupovac bacio komade stakla koje su dan nakon događaja prikupili Enes Kurić i svjedok M2, branilac je podsjetio da je tada postupajući tužilac Meris Ćato izjavio da je obaviješten u vezi  s tim, te da je bio izričit da se radilo o nezakonitom dokazu koji je prikupljen nakon završenog uviđaja, te da nisu ni mogli biti korišteni u krivičnom postupku. 

“Nije poznat ni počinilac, niti krivično djelo”

Kazao je da je Nijaz Smajić rekao da je vidio te komade stakla, da je primijetio da su identični onima sa lica mjesta, da je to odvojeno i da je zadržao dva komada stakla koji se i dalje nalaze u MUP-u KS. 

– Tužilaštvo to nije provjerilo iako je imalo iskaz Nijaza Smajića – rekao je branilac. 

Na kraju izlaganja Gačanović je kazao da se optuženi tereti za pomoć počiniocu krivičnog djela i da je to pravno neodrživo jer nije poznat počinilac, niti je poznato krivično djelo za koje bi se teretio. 

Osvrnuo se i, kako je kazao, na specifičnosti ovog predmeta, koje su ranije isticali tužioci.

– Ako je išta specifično onda je to kako su saslušavani svjedoci, pa tako imamo iskaz svjedoka M10 koji nije bio upoznat u kojem svojstvu se saslušava, kao svjedok ili osumnjičeni – kazao je Gačanović.

Kazao je i da je u ovom predmetu zaobiđen sistem automatskog dodjeljivanja predmeta putem TCMS-a i da je ovaj predmet signiran posebnom odlukom tadašnje glavne tužiteljice Gordane Tadić. 

Istaknuo je i da “Tužilaštvo BiH sve do danas nije preuzelo istragu ubistva dvojice sarajevskih policajaca, iako taj slučaj ima sve međuentitetske elemente, niti je tom slučaju posvećena ovolika medijska pažnja”. 

– Tužilaštvo u više navrata tvrdi da je ovaj predmet narušio povjerenje u pravosuđe. Upravo postupanje Tužilaštva u ovom pedmetu je to učinilo – kazao je Gačanović, te istaknuo da je “Tužilaštvo istragu provodilo još od 2018. godine kada je trajao postupak pred Vrhovnim sudom FBiH, da je u februaru 2020. namjerno iznosilo u javnost detalje istrage čime je poručivalo Vrhovnom sudu da se saobraćajna nesreća nije dogodila i time stvaralo pritisak na tu instituciju”. 

– Vrijeme kao najbolji sudija pokazat će prave motive za ovaj proces – kazao je Gačanović i zaključio da je optužnica paušalna, nelogična i nedokazana, te od Suda zatražio da njegovog brtanjenika oslobodi.

Vijeću se nakon njega obratio i sam Hasan Dupovac, koji je kazao da je “tužilac u više navrata za njega kazao da se ne radi o pripravniku nego o šefu, a potom iznio niz neistina kako bi ga predstavio u što gorem svjetlu”

Osvrnuo se na ulogu Nermina Šehovića, za kojeg je kazao da se u ovom predmetu pojavljivao “u svim svojstvma” – da je saslušavao svjedoke, sastajao se sa svjedocima, sam bio svjedok, “pa i doveo Šerifa Konjevića da svjedoči”, kao i Nermina Halilagića, “koji je uzeo na zapisnik većinu izjava, a istovremeno je bio član odbora za žalbe MUP-a KS”.

– Taj isti odbor je konstatovao da nema zamjerki na rad policijskih službenika – kazao je, te dodao da su se bili dužni sami izuzeti iz ovog procesa. 

Rekao je da su u sudnici svjedočili policajci koji su kazali da se i danas postupa na isti način kao što se i tada postupalo, da on ništa neuobičajeno nije uradio, a da je Meris Ćato rekao da nije imao zamjerki na njegov rad. 

– Prvi put sam Zijada Mutapa vidio 10. februara, u sklopu službenog postupanja dva dana nakon događaja, a drugi i posljednji put četiri dana nakon toga i nikada više ni posredno ni neposredno nisam s njim komunicirao. Sa Alisom Ramić sam komunicirao samo jednom, također u okviru službenog postupanja, dva dana nakon događaja i nikad poslije niti sam se vidio niti komunicirao s njom. Muamera Ožegovića sam prvi put vidio ovdje u sudnici – Kazao je Dupovac. 

Pitao je “kako je on mogao skretati istragu kad je nije ni vodio”, te kazao da “ne postoji način kako bi opisao agoniju kroz koju on i njegova porodica prolaze dvije godine”. 

– Ja ni danas ne znam zašto sam lišen slobode – kazao je te dodao kako smo čuli da odbrana nije predložila nijednog svjedoka i da je to iz razloga jer je nametnut strah putem medija. 

– Pitanje je da li bi se i odazvali nakon medijskog linča koji bi sigurno uslijedio – kazao je Dupovac.

Kazao je da je uvijek bio na strani pravde, da je za pravdu bio spreman i život dati, dok ga nisu uhapsili i “ubijedili medije da su kriminalci”.

– Pred sudijama i Bogom kažem da ako sam šta loše uradio neka se to vrati na mojoj djeci – rekao je na kraju Dupovac.

Branilac Josipa Barića, Kadrija Kolić, govorio je o kršenju pretpostavke nevinosti i “proceduralnim prevarama” Tužilaštva u ovom predmetu.

Rekao je da je ova optužnica “akt pravnog nasilja prije svega nad porodicom Memić” i da od suda očekuje pravdu, a pravda je oslobađanje od optužbe.

Istaknuo je da Tužilaštvo nije ispitivalo okolnosti koje idu u korist optuženog, nego samo na štetu, čime su prekršena njegova prava, kao i da su mediji, političari i akademske ličnosti zanemarili presumpciju nevinosti optuženih.

– Dabogda propali i nestali kao društvo ako ovi optuženi budu osuđeni – rekao je Kolić, te dodao da optužnica nije dokazana ni na nivou indicije.

Kolić je naglasio da je Barić postupao po pravilima struke i uputama tužioca, te da nije on kvalificirao bilo šta ili na to utjecao.

Naveo je da je Alisa bila u jakni i farmerkama kada je te noći šetala sa Memićem, a da su na majici, koju, prema optužnici, Barić nije izuzeo, mogle biti samo kapljice krvi koje su pale sa njene kose.

Kazao je da su policajci koji su bili na licu mjesta spominjali samo jaknu, da je bio februar i da je ona sigurno bila zakopčana i da stoga majica, koju niko ne spominje, nije izuzeta.

Nezakonito posredovanje izbačeno iz Zakona

Kazao je i da je 2016. izbačeno djelo nezakonito posredovanje, a da je sada u zakonu predviđeno djelo primanje nagrade ili trgovina utjecajem. Kako je naveo, u ovom predmetu nema ni indicija da je neko nekome dao nagradu.

– Ko daje nagradu, kome daje, kome se pomaže? – kazao je Kolić.

Kolić se referirao i na ranije presude, tragove, izjave i vještačenja i kazao da mu nije jasno zašto se uopće sjedi u sudnici te optužio tužioce da vode istragu četiri godine i daju lažnu nadu porodici Memić.

Kazao je, između ostalog, da je Tužilaštvo predočilo iskaz zaštićene svjedokinje koja je prilikom ispitivanja imala 13 godina i da je navedeno da je bio prisutan neuropsihijatar.

– Nemamo mišljenje neuropsihijatra o stanju tog djeteta, a navodi se da je korisnik socijalne službe. Da li je to dijete 2016. godine bilo na intelektualnom niovu da iznosi činjenice. To je školski primjer nezakonitog dokaza – kazao je Kolić.

Rekao je i da se nalaz vještačenja Abdulaha Kučukalića slaže sa onim što je naveo Barić, da je Alisa bila “u stanju amnezije, uplašenosti i zbunjenosti”.

Podsjetio je na svjedočenje policajaca koji su rekli da je policajac dužan unijeti u službenu zabilješku sva saznanja, makar ona bila u suprotnosti jedna sa drugima.

Sam Josip Barić je kazao da je imao želju da izvede samo jednog svjedoka, ali da mu je advokat kazao da ne treba izlagati čovjeka stresu.

Radi se o, kako je kazao, zajedničkom poznaniku njega i Muriza Memića, koji mu je kazao da je “bio s Murizom, da ga je hvalio i rekao da je najpošteniji policajac”, a da je par mjeseci kasnije promijenio priču. Kazao je da ga je taj poznanik pitao o čemu se radi i da mu je Muriz rekao da “nije to on, nego njegov advokat” i tražio da pije kafu s Barićem.

– Rekao sam kad se ovo sve završi da ćemo tada piti kafu – kazao je Barić danas u sudnici.

– Od tada je za mene i moju porodicu sve naopako – dodao je.

Kazao je da se kad je prvi put došao u sudnicu “pitao je l’ se to priča o njemu, jer je sve bila laž” i podsjetio da je tada kazao da ako će Tužilaštvo BiH riješiti za šest mjeseci slučaj Memić da je on spreman dobrovoljno ići u pritvor šest mjeseci.

– Prošla je godina i po, ja ne vidim da se išta riješilo – kazao je Barić.

Dodao je da je sve radio po zakonu te da je i on po zakonu trebao imati zaštitu, a da su on i Dupovac prepušteni sami sebi da brane svoj i obraz MUP-a KS.

– Nadam se da Tužilaštvo nikad više neće probati na ovakvim lažima graditi optužnicu – kazo je Barić.

Dodao je da vjeruje u rečenicu koju je u jednom trenutku čuo od sudije da “iz ove sudnice niko neće izaći osuđen ako je nevin, niti će krivac biti oslobođen”.

– Ja se samo tome nadam, ničemu više – zaključio je Barić.

Branilac Muamera Ožegovića, Edin Šećerbegović, ukazao je na “ogromnu ulogu medija u ovom slučaju”, te ocijenio da nije dokazano da je optuženi Ožegović izbrisao dio snimka sa nadzorne kamere hotela Crystal.

Kazao je da je Tužilaštvo optužilo njegovog branjenika za brisanje snimaka a da nije dalo osnovne informacije šta se na tim snimcima nalazi i da li se išta na njima nalazi.

Podsjetio je na svjedočenje policajca Mirhana Bešlije koji je kazao da su kad su utvrđivali da li postoji snimak konstatovali da on nije bilo naročito kvalitetan, “da je daleko, pokriva jedan dio…”, kao i svjedoka Tarika Šećibovića koji je kazao da je gledao snimke, “da je bila loša rezolucija, loša rasvjeta…”

Muamer Ožegović

Rekao je da su svjedoci potvrdili da su u hotelu, osim Ožegovića, radila još tri recepcionera, a da je sistem za nadzor stajao na recepciji i da su mu faktički svi imali pristup.

Također je istaknuo da nije utvrđeno kada su snimci izbrisani, a da su se između dva dolaska policije recepcioneri promijenili po dvije smjene.

– Tužilaštvo nije ni na nivou indicije dokazalo da je snimke obrisao Ožegović – kazao je advokat, te zatražio oslobađanje od optužbi.

Nakon današnjeg ročišta medijima su se obratili i oštećeni Muriz i Arijana Memić. 

U nastavku pogledajte šta su tom prilikom kazali.