Među onima koji su osjetili najžešće posljedice ruske okupacije su zatvorenici, čiju su priču odlučili istražiti novinari Sky Newsa.

Valeri je bio uspješan poslovni čovjek prije nego što su ga Rusi uhapsili. Uhapšen je zbog toga što se opirao ruskim vojnicima koji su mu krali kamione iz tvornice. Valeri čak posjeduje snimke koje pokazuju kako su Rusi pljačkali njegov ured i odvozili se u njegovim vozilima.

Na snimcima se jasno vidi kako ruski vojnici pune torbe dragocjenostima i računarskom opremom, a prije nego što su otišli, sve su porazbijali. Sve se dogodilo u martu, nedugo nakon ruskog zauzimanja Hersona..

Valeri je bio smješten u ćeliji na drugom spratu. Tvrdi kako je boravak u zatvoru bio vrlo bolno iskustvo, kojeg se ne želi prisjećati.

– U 20 ćelija bilo je više od 180 zatvorenika. Svaki dan su ljudi bili mučeni – kaže Valeri.

Smatra se sretnikom jer kaže da su drugi zatvorenici bili mnogo gore mučeni.

– Bili su teško mučeni. Ubijani strujom. Gušili su ljude u vodi. Rezali su ljude. Radili su stvari koje ne mogu zamisliti kako bi bilo koje ljudsko biće moglo učiniti. Molili smo se da se Ukrajina što prije vrati u Herson”, govori Valeri. Tvrdi kako se po porukama koje su ispisane po zidovima zatvora vidi koliko su ih Rusi zapravo mrzili. Na zidovima zatvora grafit glasi: “Zelenski, dolazimo.”

Andrej iz susjednog stambenog bloka je potvrdio da je i on mogao čuti vriskove koji su dopirali iz zatvora.

– Sve sam čuo, bilo je zastrašujuće. Ovdje su silovali djevojke. Onda su doveli muškarce i tukli ih i ubijali – govori Andrej.

Herson se još uvijek suočava i nosi s kolektivnom traumom. Ljudi su prisiljeni svaki dan po izrazito hladnom vremenu čekati u dugačkim redovima za vodu. Ljudi koji žele napuniti svoje uređaje se skupljaju oko generatora. Jedna od njih je i Lisa kojoj je to svakodnevna rutina. 

– Moglo bi biti granatiranja s lijeve obale. Na to smo upozoreni. Rečeno nam je da trebamo potražiti zaklon, ako ne, barem se pokušati sakriti u sigurnom dijelu kuće – strahuje Lisa.

Iako se u gradu još uvijek osjeća sreća zbog oslobođenja, vidljivo je da su ljudi umorni i da se boje onoga što slijedi.

Bol od ruske okupacije je posvuda – ovo je grad koji se još uvijek miri i nosi sa kolektivnom traumom. Svakim danom su redovi za vodu sve duži, čekanje na hladnoći.