Spomenička figura Muje Hrnjice i njegovog konja đogata urađena je u gipsu, dimenzija 10,50×8,50×3,50, nikada nije izlivena u bronzu, a kako stvari stoje nikada i neće biti jer je Dizdarević od ViK-a sada dobio nalog da spomenik iz hale ukloni u roku 30 dana.

– U dopisu od 17. oktobra ViK mi je tražio da uklonim spomenik. Nema obrazloženja zašto to traže, samo stoji da spomenik moram iseliti u roku 30 dana jer će u protivnom zaračunavati zakupninu po važećim propisima, po kojim, stvarno ne znam. Dakle, počet će naplaćivati taj prostor ateljeu Dizdarević. Međutim, atelje Dizdarević nema nikakve veze sa spomenikom Muje Hrnjice. Ja jesam autor, ali atelje Dizdarević nije radio spomenik. Atelje Dizdarević je registrovan 2004. godine, znači ne mogu fakture slati na atelje Dizdarević – pojašnjava Zlatko.

Podsjeća da je naručilac spomenika Agrokomerc, a nalogodavac je tadašnji generalni direktor Fikret Abdić.

– Znači da bi se oni trebali obratiti Agrokomercu. Ja sam samo kao autor vodio brigu o spomeniku zato što nikad nije isplaćen autorski honorar. Spomenik niko nije dirao u ratu, ali je on propao na nekim dijelovima 50 do 60 posto. Smješten je u halu koja nema prozora, čiji krov je oštećen u ratu i vremenski uvjeti su učinili svoje. Moram naglasiti, jer vrlo je bitno, spomenik je nemoguće izmjestiti, nema teoretske šanse da se izmjesti bez stručnog kadra, kojeg nemamo u BiH. Nemoguće je, a posebno sada kada su počele hladnoće, nema šanse da se to izmjesti – poručuje Zlatko.

Ističe da je poslao odgovor ViK-u, tačnije, direktoru Esadu Čoviću.

– Poslao sam im odgovor sa obrazloženjem kada mogu izmjestiti spomenik i ko ga može izmjestiti, koliko to košta, a da zakupninu ne može naplaćivati ateljeu Dizdarević. Savjetovao sam da se obrate Agrokomercu i preporučio sam da obave konsultantski razgovor sa Fikretom Abdićem koji je stvarni naručilac spomenika. Neka mu on objasni neke stvari kad je već do toga došlo da se spomenik iseljava. Koji je stvarni cilj, ne znam. Čekam odgovor – kaže Zlatko.

Proteklih godina obraćao se bezbroj puta na nadležne adrese od lokalne zajednice do vrha države, ali bezuspješno. Od lokalnih vlasti autor je tražio pomoć da se sadašnje stanje kipa u gipsu sanira i konzervira do nekih boljih vremena, međutim, na zahtjeve nikada nije dobijao nikakve odgovore.

Podsjetimo, Mujo Hrnjica se istakao u odbrani Krajine u mnogim ratovima na tom području u 17. stoljeću. O njemu su ispjevane pjesme i ispričane brojne legende. Jedna od narodnih predaja Muju Hrnjicu i njegovog brata Halila dovodi u vezu sa gorskom vilom, koja je prvog zadojila svojim mlijekom, a drugog rosom pored rijeke Kladušnice. Mujo je od toga zadobio veliku snagu i junaštvo, a njegov brat Halil ljepotu. Ono što je Herkules bio za antički svijet, to je Mujo Hrnjica predstavljao Krajišnicima.